Friday, December 9, 2016

POSLEDNJI PUT U OVOJ GODINI, PRVI PUT NA VRAČARU

Po beskonačnoj hladnoći, stigli smo u za nas novi prostor - galeriju Opštine Vračar u kojoj je bilo toplo, a uskoro je postalo toplo i nama oko srca, jer su se sa zimom suočili i naši stari, pa i novi, gosti. 

Ali, zašto da ja pričam šta smo radili i kako je bilo, kad je urednik emisije "Pogled iz svemirskog broda" to već tako dobro učinio:
https://sfpisb.wordpress.com/2016/12/07/uspavana-lepotica-i-zver-kao-objanjenje-kako-se-pricaju-bajke/
A zahvaljujući Branislavu Mišiću, postavljen je i snimak na YouTube kanal:
https://www.youtube.com/watch?v=sS-_oZQvEp8

Pričala sam, kao i uvek, ali ovog puta nisam bila sama. Publika je imala veliki udeo u celoj večeri, pa tako nastade i vesela, šaljiva pesmica, kojom vas pozdravljam:

                                            Beanislav Mišić:

U ŠUMICI KOLIBICA MALA
U KOLIBI LEPOTICA SPAVA,
PRED KOLIBOM RADIO-STANICA,
IZ LONDONA GOVORI KRALJICA.
                       
                                     
VIDIMO SE U NOVOJ, 2017. GODINI,
u kojoj vam želimo osmeh na licu, toplinu u grudima i božićne iskre u očima!

Saturday, December 3, 2016

OTVARANJE KLUBA "REČ I GLAS" NA VRAČARU

07. 12. u 19 č, Njegoševa 77
U  isto vreme, na drugom mestu:
VEČE BAJKOVITOG PRIPOVEDANJA


Klub "Reč i glas" od sada će svake prve srede u mesecu održavati svoj program u Njegoševoj ulici br 77, a planirana su i gostovanja po klubovima, bibliotekama i pozorištima u Beogradu i Srbiji. Nova etapa našeg rada biće u potpunosti posvećena stvaralaštvu u oblasti fantastike i metafizike.

Naše druženje u novom prostoru počinjemo pripovedanjem bajke u čijem će stvaranju učestvovati svi prisutni. Milica Cincar-Popović će otkriti tajnu, kako to priča nastaje na licu mesta, o čemu treba misliti dok reči teku, kako se to misli brže neko što se govori, unapred i pokazaće sve na primeru ajke koju ćemo magičnim rečima zajedno pozvati iz sveta maštte, da se spusti među nas.

Dođite da maštamo zajedno! Ovde:




Thursday, October 27, 2016

MOST KULTURE: Mijanmar - Srbija

6. 11. u 19č.

Projekat Most kulture Mjanmar – Srbija počeo je u Beogradu, u Srbiji, novembra 2015. na inicijativu spisateljica Gordane Petković i Tamare Lujak. Projekat je zamišljen kao niz kulturnih događanja u Mjanmaru i Srbiji putem kojih će biti predstavljene savremena poezija, vizuelne umetnosti, muzika itd. obe zemlje. Cilj projekta je da se obe zemlje jedna drugoj predstave na najbolji način. Odlučili smo da se to ne radi putem geografskih, turističkih, pa čak ni političkih činjenica, jer smo smatrali da postoji neposredniji i efikasniji način, a to je umetnost, duhovnost i mudrost obe zemlje. Duhovnost, umetnost i mudrost atributi su duše. Umetnost je lepota duše, duhovnost je krv duše, mudrost je vizija duše. Ako kroz njih upoznate dušu obe zemlje postigli smo naš cilj. Na ovaj način želimo da u ograničenom vremenu i prostoru ostvarimo bezgranične i dragocene kvalitete kao što su uvažavanje, razumevanje, prijateljstvo, bratstvo i univerzalno jedinstvo. I to je sigurno ono što Bog želi da radimo na Zemlji – da se uspostavi bratstvo ljudi. Zato, hajde da iskoristimo ovu našu šansu na najbolji mogući način. 

Dođite da uživamo zajedno!

Saturday, October 22, 2016

Novi književni konkurs: PARALELNI SVETOVI

Klub "Reč i glas" i u ovoj, 2016/17. godini raspisuje sada već tradicionalni konkurs za kratku fantastičnu priču. Ovog puta, naziv konkursa je PARALELNI SVETOVI, a Milici Cincar-Popović (Beograd) i Tamari Lujak (Beograd) pridružiće se, kao treći član žirija, Violeta Dimitrijević (Toronto), profesor srpskog jezika, književni kritičar i PR kulture svoje domovine u Kanadi. Ovim povodom, Violeta nam je dala intervju o svom životu i radu, koji možete pročitati na našem blogu:

PROPOZICIJE KONKURSA „PARALELNI SVETOVI“
 1.11.2016-15.01.2017.

Međunarodni konkurs „Paralelni svetovi“ oceniće kratke priče na srpskom, hrvatskom, bosanskom i crnogorskom jeziku, obima do 5400 karaktera sa belinama, koje opisuju ISTINIT LIČNI SUSRET S ONOSTRANIM. Priča mora biti pisana u prvom licu i smeštena u realan kontekst, odnosno, treba da ima formu istinitog nadrealnog doživljaja/događaja/crtice iz piščevog života.

Molimo da priče potpišete šifrom. Obaveštenje o ishodu konkursa poslaćemo Vam na elektronsku adresu sa koje nam je Vaša priča stigla, a za razrešenje šifre, tj. ime, prezime, kratku biografiju, zamolićemo autore čiji radovi budu nagrađeni ili odabrani za objavljivanje. 

Priče, napisane u programu WORD, font: TIMES NEW ROMAN 12, pošaljite kao prilog (attachment) na našu adresu bgstorytelling@gmail.com, sa naslovom (subject): PARALELNI SVETOVI - Naziv priče. Naslov Vašeg word dokumenta treba da bude: Naziv priče, Šifra. Odnosno, ako se Vaša priča zove „Susret“, a Vaša šifra je „Ananda“, onda Vaša el. pošiljka treba da izgleda ovako:

Dosadašnji sponzori konkursa za kratku fantastičnu priču Kluba „Reč i glas“, izdavačke kuće Metafizika (Beograd) i Presing (Mladenovac), nagradiće pobednike svojim izdanjima, a izabrani radovi biće objavljeni u štampanoj i/ili elektronskoj formi.

Radove možete slati 
od 1. novembra ove godine, do 15. januara 2017.

Žiri će objaviti rezultate 
29. januara 2017. putem elektronske pošte,
a dodela nagrada, na koju ćemo sve učesnike pozvati posebnom pozivnicom, održaće se u Klubu „Reč i glas“ u Beogradu.

***

O PRETHODNIM KONKURSIMA KLUBA "REČ I GLAS"

Svake godine, književnice Milica Cincar Popović i Tamara Lujak, udružuju se s trećom osobom iz sveta književnosti, da bi zajedno žirirali međunarodnim konkursom za kratku fantastičniu priču. Ovogodišnji konkurs, "Paralelni svetovi“ , treći je po redu. Hajde da se podsetimo prethodna dva, kao i elektronskih zbirki u kojima su najbolje priče sakupljene i objavljene:

TRAGOM SRPSKE FOLKLORNE FANTASTIKE: https://www.smashwords.com/books/view/584457

http://bgstorytelling.blogspot.rs/2015/06/zavrsen-konkurs-za-kratku-pricu.html


VILINSKE PRIČE: https://www.smashwords.com/books/view/584457
http://bgstorytelling.blogspot.rs/2016/05/rezultati-konkursa-vilinska-prica.html
http://bgstorytelling.blogspot.rs/2016/05/urucenje-priznanja-i-promocija-zbirke.html





























Tuesday, October 11, 2016

Sa večeri posvećenoj Tamari Lujak, 9. 10. 2016.

Obećala sam da će na večeri posvećenoj Tamari Lujak moći da se sazna kako da neko postane pisac i šta u tu svrhu treba da radi; to obećanje smo ispunile. Ono što nismo uradile - nismo predstavile knjige, koje je Tamara napisala,ili kao urednik Izdavačke kuće "Presing", priredila. Kad neko tako mnogo radi, kad neko tako mnogo ideja ima a uspeva i da ih realizuje, njegovom radu treba posvetiti ne jedno, već više večeri. Zato, će na zimu 2016. u Klubu "Reč i glas" biti održana prezentacija IK "Presing" i Tamarinih izdanja; a kako je bilo u nedelju, 9. oktobra, pogledajte na snimku:


TAMARINA EKIPA

Wednesday, October 5, 2016

Tamara i paralelni svetovi

Nedelja,  09. 10. u 19č.
VEČE POSVEĆENO RADU KNJIŽEVNICE TAMARE LUJAK

https://sh.wikipedia.org/wiki/Tamara_Lujak
Kako postati pisac, šta raditi, kako brusiti svoj stil i stalno učiti i pri tom raditi... To su neke od stvari koje ćete moći da saznate u nedelju, dok budete slušali o nekoliko paralelnih života i nekoliko paralelnih poslova koji svi zajedno Tamaru čine onim što jeste - uspešnom, ostvarenom književnicom.


Nova zbirka Tamare Lujak, "Priče sa oblaka", pojaviće se na ovogodišnjem Sajmu knjiga na štandu IK "Presing".



Tuesday, September 27, 2016

POČETAK SEZONE NA KROVU SVETA

02. 10. 2016. u 19č.

Pridružite nam se u nedelju, 02. oktobra u "LEILA knjige i ploče"!
Planinar Dragan Pavlović će nas svojom nestvarnom a istinitom Pričom o Tibetu, povesti na krov sveta, da zajedno otvorimo pripovedačku sezonu 2016/17. Kluba "Reč i glas"

Potala

Šta čoveka vuče na daleka putovanja? Šta ga čini pustolovom, istraživačem, izučavaocem? Zašto smo nemirnog duha? Šta nas to na putu nagrađuje, uči, ispunjava? Možda je to pogled, možda dodir, možda huk vetra ili zov Prirode, manastir ili muzej, iskopina ili ukusno pripremljena čorba?

Ako ste i sami istraživači, pustolovi, uvek želji znanja, onda ste više nego dobrodošli!

Tuesday, September 20, 2016

Jesen u Beogradu, nagrade za angažovanu fotografiju i Gorska vila Draginja

Ako ste bili na odmoru, a nadam se da jeste,

DOBRODOŠLI NATRAG U BEOGRAD!

Čak smo se i Tamara i ja vratile, a to znači da je leto definitivno prošlo, vreme je za novu sezonu Kluba "Reč i glas". No, pre nego što počnemo s našim pričama, pozivamo vas na dodelu nagrada sa veoma zanimljivog konkursa za angažovanu fotoografiju umetničko-ekološkog projekta ČISTO I BISTRO, pod nazivom "Divlja deponija u mom kraju". Gde drugde, nego u "LEILA ploče i knjige", Kralja Petra, 41, 25.09. u 18č.

Sezona 2016/17. biće otvorena 02. 10. "Pričom o Tibetu" Dragana Pavlovića, o čemu ćemo vas blagovremeno i detaljnije obavestiti. U međuvremenu, evo, za čitanje uz kišu i čaj, jedne beogradske jesenje priče iz zbirke odabranih radova sa našeg prošlogodišnjeg književnog konkursa "Vilinska priča".


Bojana Trivić:

GORSKA VILA DRAGINJA




Sipkala je jedna od onih gustih, neprijatnih kiša sitnih kapljica, koje se još teže podnose kad  se zapadaju u blizini reke. Pokolenje na nevolju sviklo, na tako slabu nebesku provokaciju ni ne otvara kišobran, čekajući neki ljudski izazov. Recimo, da pirne neki tajfun sa Dunava i baci im u oči bar kubik šljunka, granulata 3, sa obližnje Ade Huje. Svi žmirkaju pod dosadnim bodljikavim kapljicama, iščekujući spasonosni autobus da se pojavi iza krivine. To je bio taj trenutak u kojem se dočekani pokvario, i svi putnici bili zamoljeni da izvole na sipljivi, igličasti pljusak.
Vila durmitorska Draginja, na odmoru od zvaničnih dužnosti, psovala je sve čega se setila. Sve neplaninske predele, kišu, Dunav, Karaburmu najviše. Imaju i vile dušu. Pokušavala je da otvori pokvareni kišobran, pa odustala i besno ga zabola u kantu na autobuskoj stanici. Već je kasnila u Cvijićevu, gde su je čekali neki kandidati za sreću, svi u dubokom stadijumu anksioznosti. Uzdahnula je i ona isprekidano i nervozno, pa zaustavila taksi, koji bi u uobičajenijim okolnostima smatrala prevelikim luksuzom. Energično je povukla kvaku suvozačkih vrata, ubacila na prednje sedište prvo ogromnu  pokislu torbu, pa fasciklu zakićenu olovkama koje su puštale zeleno mastilo, a za njima je banulo i njeno plavooko lice nezačešljane, havarisane Sneguljice. Otresajući maglu one kilave kiše koju je unela na svojim krupnim, krutim kovrdžama, nestrpljivo je dala taksisti koordinate, požurujući ga da poleti, ako može.
 - Gospođo, ništa ne brinite, ja bih Vas vozio i na kraj sveta.

Ovo je izazvalo jednu zapanjenu polu-rotaciju torza, onako iz kukova, da bi podesila fokus  na nasmešenog mirnog, postarijeg čovečuljka, koji je izgledao iskreno ozaren pojavljivanjem njene neispolirane  gorske lepote po ovako ružnom danu. Umesto da zaustavi taksi i izleti, držeći na umu činjenicu da već kasni  (a letenje po ovoj kiši i nije neko zadovoljstvo), prihvatila je njegov laki verbalni izazov:
-  Dobro, a gde je Vama taj kraj sveta?
-  Pa ima jedan na Adi, al’ taj je nov, a ima i jedan u Čortanovcima. To je jedna ugledna kafana, takoreći restoran. ‘Nate kak’a je atmosfera?... Tamo serviraju vrhunska vina, sve probrana, uveče  sviraju tamburaši,... a ponekad dođu i trubači - dodao je brzo, bacajući pogled iskosa, iskusno procenjujući da je Draginja verovatno tip koji preferira one plehane instrumente iz vatrogasnog orkestra.
-  Ja se Vama zahvaljujem - odgovori ona sa dostojanstvom koje se podrazumeva u posednica dva durmitorska jezera na licu, opervažena solidnim rasadom trepavica - i ja bih Vam uzvratila ljubaznost i pozvala Vas da poslušate nešto što ja svima preporučujem.

Čika se taman raznežio, osetivši davno uveli drhtaj u pleksusu, spreman da prihvati sve što mu ova gorska vila ponudi, već unapred srećan i očaran.

-          Ja bih Vas povela u Dom vojske, ili Kolarac – započe ona, didaktički.
(Pa dobro, Kolarac... možda bude nešto starogradsko, ma izdržao bi on zbog nje čak i klasiku, pa i violine...)
.... kada sviraju guslari – nastavlja ona svečanim tonom - pa kad gostuje Slavko Jeknić, ili recimo onaj Đoko Koprivica, da čujete kako se gusla uz stihove iz Gorskog vijenca!

Taksista je zanemeo na trenutak, pomislivši kako ipak nije dobro čuo. Zadržao je slabašnu nadu da će se ova preteća pozivnica i scena koju je opisivala, svakog časa raspršiti u veselom smehu, što bi ga veoma obradovalo od ove stasite, lepooke vilinske gospoje. Međutim, ona je bila sasvim ozbiljna. Onda je nastavila da mu se poverava kako ona, kad god nađe malo vremena za sebe, da se malo opusti i duhovno poneguje, voli da sluša guslare. Šta god da nađe, ne mari, ne mora uvek da bude samo Gorski vijenac. Ima ona neke sestre, koje uz to odmah odlepe, pa krenu da igraju oko jezera...  
Ona lično sluša sve žanrove. Pojača tako “Jelenu od Bosne”, ili  “Krvavu svadbu”,  pa se sva zanese kad čuje lirsko ojkanje onoga Šećkovića... I, ono što najviše voli, “Smrt popa Mila Jovovića”. Strašna pesma.
Veliki hit Boška Vujačića. Ne ume to svako da izvede onako, iz srca, nisu ni svi ljudi isti, a kamoli guslari. Jako je važno da čovek ume da razume i visine ljubavi i ponore stra’ote. Ovo drugo naročito, ima i u poemi “Na jedinke prvo sudba leti.” Onaj Draško Malidžan – kad taj pusti glas, pa to sve talase jeze uz kičmu na sitno potera. Okom suzu muti, a glasom je bistri. Tako, uz onu  “Tragičnu pogibiju Dragana Mancea” ona se svaki put baš dobro, terapeutski isplače. Kad umetnik dođe do onog dela:  “al’ on sjede u ljutu makinu, pa udari u ljutu banderu” – nju uz drhtaj iz središta bića, savlada i neka duboka, sveobuhvatna tuga. Dođe tužnoj Draginji žao celoga sveta i svih Mancea u njemu, pa se isplače onoliko, jezero da napuni, nad svim ljudskim mukama, i što je čovek tako prost, a poezija tako uzvišena, pa je pravda da to ostane i kad se ljudi potroše.

Zamukli mučeni  taksista nije ni reč progovorio sve do Cvijićeve. Ćutke  je sačekao da ona iznese svoju torbu, fasciklu, svoj muzički ukus. Jedva je uspeo da koordinirano klimne glavom, potpuno odsutno, a onda dodao gas do daske i pod ručnom napravio nedozvoljeno polukružno oko ljute bandere, samo da nestane što brže, što dalje... do kraja sveta, ako može. Za vilinsko kolo, njegova su kola tesna. Ali gusle, sa strunama od vilinske kose... one se svuda nekako udenu,  i u svačijoj priči nađu mesta.



Tuesday, June 7, 2016

ZA ONE KOJI VOLE DA "POSRČU" NOVU KNJIGU...

MEDIJASFERA, o elektronskoj knjizi i o zbornicima izabranih radova književnih konkursa Kluba "Reč i glas"


Wednesday, May 18, 2016

Adnadin Jašarević: JEDAN KELTSKI SAN


Moja keltska duša sniva plavetne megalite, zarivene u duboku tamu, svakako dublju nego noć... K`o da je zemlja zinula ka nebu... krnjavih zuba uperenih, svaki ponaosob, ka dalekim zvijezdama...
Nad tvrdim kamenom – o kako je tvrd, ali ne kao meso – lebdi tanahan glas svijen u pjesmu... Glas djevojke, mlađahan... ipak, ne djeluje kao da potiče od stvorenja sazdanog po čovjekovoj mjeri... ničega od krvi i žila, ničega od moždine i utrobe, nema u njemu...
Znam tu pjesmu... i na mom je čelu, u mojim borama pisana...
A ko bi razumio ta tajanstvena pismena...
Ko bi ih se sjetio čitati... pjevati...
Odmetnuti glas leluja nošen povjetarcem, spušta se do trava, povija ih, diže, uznesen, naglo, u kovitlacu, k`o oluja... pjesma koja se otkinula sa napućenih rumenih usana... odapeta sa glasnica k`o strijela...
Bojana Trivić, Scila
Znam ju... djevojka pjeva o draganu koji ju nikada neće ljubiti... kako se ljubavnici nikako ne mogu sresti... uvijek u mimohodu razdvojenim putevima... ljubav ne može opstati u ovom odveć jasnom svijetu... njeno prejako žiće bi izgorilo nesuđene mladence... kao u pjesmi...
Moja keltska duša sanja...
Sjedim na oltaru boje sasušene krvi...
Slušam zelenu pjesmu djevojke koja nikada nije voljena, niti će biti... njen odmetnuti glas lebdi sve više, tragom zvjezdane prašine...
Znam to... taj strah od podmuklih lutalica, čemera i čežnje... da stupimo potpuno ogoljeni, kao djeca, obasjani samo mjesečinom, na netaknuta polja, nagi, nagi... da... strah od odbacivanja dragocjenog ja, bića, kako god... kako se samo bojimo, tog dlakavog purpurnog, vrelog čudovišta...  što nas proždire... ubija i porađa... premješta organe, sastavlja nas i rastavlja, razara i uzdiže... koliko radosti i koliko boli... naravno da se bojimo, sretni u svojoj tišini, samo svojoj, k`o moreplovci okeanom na kojem se nikad ne digne ni talasa... kamoli da vas oluj` tjera preko svijeta...
Slušam, stari Kelt... Ta, te su note odredile raspored mojih kromozoma...
Sjedim u dubokoj plavoj sjenci... ledni kamen podamnom... pomalo ophrvan tugom ukusa trešnje...  blagog mirisa... bademastog pogleda...
Liježem, lica okrenutog ka zvijezdama... otvorenih prsa... čekam... da se pjesma sjuri s nebesa... zarije u mene... na tom drevnom žrtveniku...
Moja keltska duša sanja... ona je ili rana ili pjesma...


Sunday, May 15, 2016

ZBIRKE KLUBA REČ I GLAS




Zbirka odabranih radova učesnika konkursa "Vilinske priče" dostupna je u epub formatu za slobodno preuzimanje na platformi SMASHWORDS:
https://www.smashwords.com/books/view/636336

Zbirku i u epub i u mobi formatu (za čitanje preko mobilnog telefona ili Kindle programa) možete preuzeti i sa sajta grupe NINE COMMAS, koja je ovu knjigu sačinila:
http://www.ninecommas.com/elektronicke-zbirke/

Na sajtu NINE COMMAS takođe je dostupna, isto u oba formata, i zbirka radova sa prethodnog književnog konkursa Kluba "Reč i glas", pod naslovom: "Tragom srpske folklorne fantastike":
SA DODELE PRIZNANJA

Mira Satarić, dobitnica priznanja za najbolju horor priču

Žiri



Wednesday, May 11, 2016

URUČENJE PRIZNANJA I PROMOCIJA ZBIRKE

BG Storytelling Club "Reč i glas" i "LEILA ploče i knjige"

pozivaju Vas na

dodelu priznanja nagrađenim učesnicima konkursa "Vilinska priča"
i na promociju elektronske zbirke odabranih radova.


U subotu, 14. maja u 19 časova 
"LEILA knjige i ploče", Beograd, Kralja Petra 41, tel: 011 3247258

Žiri konkursa, u sastavu književnika: Milice Cincar-Popović (Srbija), Tamare Lujak (Srbija) i Maria Lovrekovića (Hrvatska), dodeliće priznanja i knjige nagrađenim autorima, a potom ćemo predstaviti zbirku radova (izdavač: Metaphysica, Beograd), koju je priredila grupa "Nine Commas" iz Rijeke i govoriti o elektronskom izdavaštvu.

Zašto smo se opredelili za elektronsku knjigu? Da li znate koje su prednosti i mane ovog medija? Kako i gde se elektronska knjiga distribuira, promoviše i prodaje? Ko čita i kupuje elektronsku knjigu? Šta je to što elektronska knjiga može, za razliku od dobre, stare, knjige na papiru? I, konačno, po čemu se prepoznaje kvalitetno urađena elektronska knjiga, a po čemu dobar čitač? 

Troje pisaca - metafizike (Milica), fantastike (Tamara) i horora (Mario) - predstaviće zbirku i razgovarati sa učesnicima o tome kom izdavačkom mediju daju prednost i zašto, kao i o specifičnostima žanrova u kojima stvaraju.

Spisak izabranih autora i njihovih radova:


Sunday, May 1, 2016

REZULTATI KONKURSA "VILINSKA PRIČA"

- Napomena: Nagrađene priče su dostupne klikom miša na njihove nazive! -



Žiri u sastavu Milica Cincar-Popović, Tamara Lujak i Mario Lovreković, okončao je svoje žiriranje sa sledećim ishodom:

I mesto - Ivana Lakićević za "Vilinsku priču";
II mesto - Renata Barberic, za priču "Olujni";
III mesto dele Nives Kovačić sa "Vilinskom pričom" i Marija Nezirović sa pričom "Prvi snijeg, posljednja vila".

Dodelili smo i dva posebna priznanja: Miri Satarić za "Stanište", kao najbolju horor priču i Valentini Markasović za "Vilinsku priču", kao najduhovitiju priču na konkursu.

Na konkurs "Vilinske priče" prijavilo se 154 autora, ali je znatno manji broj priča žiriran, budući da smo odbacili sve radove koji nisu u skladu s propozicijama konkursa. Nagrađene priče će biti postavljene na blog Kluba "Reč i glas"književni blog "Beleg" i druge književne portale, uz saglasnost autora.

U pripremi je nekomercijalna elektronska zbirka "Vilinske priče". Izabrane radove sa ovog kunkura krasiće ilustracije Ivane Švragulje i Ines Peračković, zbirku priređuje Nine Commas iz Rijeke, a izdavač je Metaphysica iz Beograda. Zbirka će biti postavljena na knjižarsku platformu Smashwords, kao izdanje dostupno za slobodno preuzimanje,  a u njen sastav će, uz nagrađene, ući i ostali radovi koji su se istakli. O našem konačnom odbiru ćemo vas obavestiti do 14. maja, kada ćemo, u 19h na sceni kluba "LEILA knjige i ploče", Beograd, Ulica kralja Petra 41, predstaviti zbirku i uručiti diplome i nagrade, za koje su se postarali "LEILA knjige i ploče", Izdavačka kuća Metaphysica i Izdavačka kuća Presing.

Od srca zahvaljujemo svim autorima što su svojim učešćem doprineli ovom književnom konkursu. Pozivamo vas sve da nam se pridružite 14. maja u klubu LEILA, da zajedno proslavimo okončanje konkursa "Vilinske priče" i rođenje nove zbirke koja će biti dostupna najširem krugu čitalaca.

Dobrodošli!

Friday, April 15, 2016

ZAVRŠEN PRIJEM RADOVA ZA KONKURS "VILINSKE PRIČE"


Prijem radova za konkurs "Vilinske priče", koji je raspisao Klub "Reč i glas" u saradnji sa "LEILA ploče i knjige", okončan je 15.04.2016. Na konkursu učestvuje 154 autora iz Srbije, Hrvatske, BiH, Crne Gore, Slovenije, Makedonije i Italije.
Žiri u sastavu: Milica Cincar-Popović (Srbija), Tamara Lujak (Srbija) i Mario Lovreković (Hrvatska) zaseda do 30.04. Istog dana, rezultate ćemo objaviti na našem blogu, a svi učesnici će biti lično obavešteni putem el. pošte.

Više o dodeli nagrada i diploma u "LEILA ploče i knjige", tokom narednih dana...

Monday, February 8, 2016

KONKURS ZA KRATKU VILINSKU PRIČU


Obaveštavamo Vas da Klub Reč i glas u saradnji sa LEILA knjige i ploče objavljuje
konkurs za kratku priču pod nazivom

VILINSKE PRIČE.
Pozivamo Vas da Vaše radove na srpskom, hrvatskom, crnogorskom ili bosanskom jeziku, obima do 5400 karaktera sa belinama, pošaljete na adresu bgstorytelling@gmail.com do 15. aprila 2016. godine. Žiri u sastavu Milica Cincar-Popović (Srbija), Tamara Lujak (Srbija) i Mario Lovreković (Hrvatska) objaviće rezultate i dodeliti prve tri nagrade 30. aprila u Klubu LEILA knjige i ploče. Posebno priznanje i nagradu dodeljuje elektronsko izdavaštvo Nine Commas iz Rijeke, koje je priredilo zbirku odabranih radova sa prethodnog konkursa Kluba "Reč i glas", pod nazivom "Tragom srpske folklorne fantastike".

Pokrovitelji konkursa: LEILA knjige i ploče, NINE COMMAS, Izdavačka kuća METAPHYSICA, Izdavačka kuća PRESSING.

O vilinskim pričama
Vile su metafizička bića više prirode od ove koju čoveg percipira. Francuska reč za vilu, 
fée, označavala je ženu vičnu magiji, koja poznaje snagu i moći reči, minerala i biljaka.
Bez obzira da li Vaša vila živi u nekom drvetu, cvetu, kući od vetra, ili se krije u telu sasvim obične žene, u davnoj prošlosti, u današnje vreme, ili u budućnosti, bez obzira da li je njena priča tužna ili vesela, strašna ili uspavljujuća - pošaljite je na naš konkurs. Niska koju našim pričama nanižemo biće utoliko lepša ukoliko perle budu što različitije.

Monday, February 1, 2016

MOĆ TRANSFORMACIJE

Sreda, 03. februar


- Znate li ko je bila Valpurga, šta njena noć obeležava i kakve veze ona ima s pisanom rečju?
- Umete li da transformišete svoj svet?
I žašto, o svemu tome u okviru ciklusa Vox harmoniae feminae, posvećenom ženskom principu?

U sredu ćemo:

zvanično otvoriti novi književni konkurs koji će biti okončan proglašenjem pobednika na Valpurgijsku noć 30. aprila, i objaviti njegovu temu i propozicije;

- ispričati priču "Matica vilinskih priča", o moći transformacije, o tome kako je ona podarena čovečanstvu i o tome ko i kako njome može ovladati. Autor priče: Milica Cincar-Popović.  



“Nekada davno, kada su životinje govorile a reke pevale i kada je svaka potraga bila vredna uloženih napora; nekada, kada su zmajevi još uvek bljuvali vatru, a gospe bile lepe i kada bi čestiti mladić dobra srca i pozamašne sreće uvek mogao da zadobije princezu i pola kraljevstva – bajke su tada bile namenjene odraslima.”
Nil Gejman, Važnost bajki, Gardijen